
Život je umetnost da se u svemu nađu lepota i radost.
Gete

Nije čovečanstvo istkalo platno života. Mi smo samo jedna nit u njemu. Sve što činimo platnu, mi činimo sebi.
Sve su stvari povezane. Sve stvari povezuju.
Poglavica Sietl

Deo leka nalazi se u želji da se izlečimo.
Seneka

Svetlo koje čovek upali za sebe
svetli kasnije i drugima.
Artur Šopenhauer

Sve što živi je sveto.
Život se raduje životu.
Viljem Blejk
Telesna lepota ima nečeg životinjskog ako je bez duha.
Pre uspeha, bogovi odrediše da se čovek oznoji.
Bolje je upaliti i jednu malu svetiljku nego proklinjati tamu.
Mari šta drugi misle, pa ćeš zauvek ostati njihov zatočenik.
Ne nadaj se ljubavi od života ako ga ti ne voliš istom merom.
Mudrac je taj koji zna u datom trenutku da sam sebe prekine.
Najbolji način da ti se snovi ostvare je da se probudiš.
Samo potpuno časni ljudi mogu biti srećni.

Dok je Bopdep bio mlad, išao u školu i učio sanskrit, bio je najgori učenik. Ništa mu nije polazilo za rukom. Njegovi roditelji su ga nemilosrdno grdili, a njegovi učitelji ga mlatili na mrtvo ime, ali ništa nije donelo nikakvog dobra. Na kraju su njegovi učitelji odustali i izbacili ga iz škole. Bopdeb je bio tako glup da ni njegovi roditelji nisu hteli da ga zadrže.

Jedan učenik je jednom rekao Sokratu da je neki tiranin iz nekog dalekog grada otelotvorenje apsolutnog zla.
„Ne mogu da se složim sa tobom da je taj tiranin otelotvorenje Apsolutnog Zla“, odgovori Sokrat, „ali bih jako voleo da si u svojoj pretpostavci u pravu“.

Bio jednom jedan čamdžija koji beše veoma, veoma dobar. Svakoga dana je svojim čamcem prevozio putnike preko reke. Svi su ga voleli i svi su uživali dok su se njegovim čamcem prevozili sa jedne obale na drugu.
Jednog dana, jedan mladić priđe čamdžiji i reče: „Voleo bih da postanem tvoj učenik. Hteo bih da od tebe naučim veštine koje su potrebne da se bude čamdžija. Ti si veoma dobar, pa da li bi me, molim te, poučio?“
nsp-433.jpg)
Nekada davno živeo jedan čovek po imenu Čeng Šan. Uobražavao je da je jako mudar. S velikom mukom uštedeo je petnaest kilograma srebrnog novca. Bio je presrećan ali i strašno zabrinut, mislio je: "Moram odmah da sakrijem pare. Može se desiti da naiđe neki lopov i da ih ukrade. Šta bih onda?"

Stara Kineskinja je imala dve velike posude koje su visile na krajevima motke koju je nosila na ramenima. Jedna od posuda je imala pukotinu na sebi dok je druga bila savršena i uvek donosila celu količinu vode. Na kraju dugog puta između izvora i kuće, napukla posuda bi stigla polupuna. Ovo se dešavalo čitave dve godine: žena je donosila kući samo posudu i po vode.

Bura maglom nebo krije,
Vihorova mrsi vlas,
Čas ko ljuta zver zavije,
Zaplače ko dete čas.

Čujte me braćo, vi sutrašnji ljudi,
Milostivo srce imajte za nas,
Jer praštajuć nama ovaj život hudi,
Bog i duši vašoj podariće spas.

Mršavo kljuse pase po snijegu Tijen Šana
Već treća vojska pod divljom četom zakopana.
nsp-434.jpg)
Na oskoruši
kita plamena.
Lišće padalo.
Ja sam rođena.

Čekaj i vidi.
Privremena praznina
Neotkrivanja
Odgovora života
Ne može potrajati...